Molitva




Može li se mrtva ptica
probuditi da peva,
o Bože !

Ne oglušuj se o molitve moje.
Ne ćuti.

Zar ne vidiš da srce moje
izmedju neznanja i nemoći
nemirno huči.

Od nejasne želje, slutnje i
straha.

Neka sve to prekriju snegovi večni
i led.
Neka srce moje usni zanavek.

Miruj, stani.
    Samo polako.
          Sve prolazi,
               proćiće i to.
Smiri se u tišini čekaj
i čućeš možda u daljini mrtve
ptice poj.
To daleki zvuci prošlosti
se čuju.

Sve prolazi,
i staro i novo.

Zar ne vidiš,
starci u kolevkama leže,
   ali mrtve ptice,
                propevati neće.

Misli uhvaćene u
       zamku
                 jure.
Prepliću se, udaraju i
bole.

Tu su svi. I živi i mrtvi,
                 ćute i stoje.
Srce u grču. Pitanja se nižu.

Bože, glas tvoj čujem.

Glasnije Bože, jer ja sam
čovek samo.

I ja sam dete Bože,
koje još uvek voli tu umrlu
pticu i onu drugu
i onu treću.

I molim te, molim te
reci mi,
zašto su sve ptice moje
          umrle
                  Bože ?

I može li se mrtvih ptica čuti poj ?

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen