Molitva
Može li se mrtva ptica
probuditi da peva,
o Bože !
Ne oglušuj se o molitve moje.
Ne ćuti.
Zar ne vidiš da srce moje
izmedju neznanja i nemoći
nemirno huči.
Od nejasne želje, slutnje i
straha.
Neka sve to prekriju snegovi večni
i led.
Neka srce moje usni zanavek.
Miruj, stani.
Samo polako.
Sve prolazi,
proćiće i to.
Smiri se u tišini čekaj
i čućeš možda u daljini mrtve
ptice poj.
To daleki zvuci prošlosti
se čuju.
Sve prolazi,
i staro i novo.
Zar ne vidiš,
starci u kolevkama leže,
ali mrtve ptice,
propevati neće.
Misli uhvaćene u
zamku
jure.
Prepliću se, udaraju i
bole.
Tu su svi. I živi i mrtvi,
ćute i stoje.
Srce u grču. Pitanja se nižu.
Bože, glas tvoj čujem.
Glasnije Bože, jer ja sam
čovek samo.
I ja sam dete Bože,
koje još uvek voli tu umrlu
pticu i onu drugu
i onu treću.
I molim te, molim te
reci mi,
zašto su sve ptice moje
umrle
Bože ?
I može li se mrtvih ptica čuti poj ?
Abonnieren
Posts (Atom)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen